Ipak, priča o selu u općini Majur pokraj Hrvatske Kostajnice spada u jedan od najtragičnijih događaja koji su se tih ratnih godina odvili na hrvatskom tlu, a zbog čega je selo Kostrići prozvano “najtužnijim selom u Hrvatskoj”.
U Kostrićima, naime, neprijatelj nije poštedio nikoga, a zbog činjenice da su pobijeni svi zatečeni stanovnici – u selu kojega zapravo više nema i danas zjapi jeziva tišina.
Iako u Kostrićima ne živi više nitko, na tragediju podsjećaju čak dva podignuta spomenika za 16 pobijenih Hrvata. Ratni zločin nad nesretnim civilima Kostrića, počinila je Jedinica za posebne namjene MUP-a tzv. “SAO Krajine” pod nazivom “Kaline” iz Komogovine s područja Dvora, kojom je zapovijedao ratni zločinac Stevan Borojević.
Ubijena i mala djeca
Upravo prema Borojevićevom iskazu kod istražnog suca Milenka Momčilovića na okupacijskom Okružnom sudu u Glini 21. svibnja 1992, on je zajedno s “jednim borcem Medićem i jednim dobrovoljcem srbijancem”, dobio naredbu o „čišćenju“ sela Kostrići. Navodi da su u selu već naišli na srpske borce, od kojih mu je jedan rekao da u jednoj kući postoji jedna mlađa žena s dvoje djece i dvije starije osobe, nakon čega su se skupili kod te kuće, a ulaskom u kuću je vidio da čitava obitelj uplašena sjedi na krevetu, dok se mlađa žena tresla i plakala uz dvoje djece od 2 i 4 godine. Navodi da je tek sutradan saznao da je cijela obitelj pobijena.
Suprug ubijene žene i otac pobijenih dječaka koji je tog dana izbivao iz sela, u posve “mrtvom” selu, pronašao je i svoju obitelj, pa pojurio sve prijaviti. Tada su ubili i njega…
Nema komentara:
Objavi komentar