Prije 27 godina u jutarnjim satima poginuo je Osman-efendija Mustavić, zlatni ljiljan.
Svi koji su ga poznavali znali su kakav plemeniti insan je u pitanju.
O Osmanovom predosjećanju da će poginuti svjedoči i njegova majka Emina:
On je meni više puta govorio kako će poginuti ali ja sam mislila da se šali. Stalno je govorio"vidiš li ti majko kakvog borca i šehida imaš". Mama ja ću poginuti i ti nemoj za mnom tugovati ni plakati.
Nemoj plakati, samo mi halali.
Mene će metak pogoditi tačno u srce i ja ću umrijeti. Smije se on, to mi priča i gleda u ogledalo.
Kad su ga dovezli kući, ruke su mu bile svezane kao da klanja. Uveće kad se narod razišao, odmotala sam ga da vidim gdje je pogođen.
Kad ono, rana na srcu kao da je opržila ga cigara,baš kao što je i rekao da će biti.
Nema komentara:
Objavi komentar